четвртак, 9. март 2017.

„Pokoravanje“ Mišela Uelbeka

Mišel Uelbek Pokoravanje (Booka, 2015)
S francuskog preveo Vladimir D. Janković

Iako dosta vešto vođen (mada uz jedno ozbiljno iskakanje), Uelbekov roman nije od onih koji se ponovo uzimaju u ruke. Nema onog viška koji čitaoca iznova goni knjizi, uvlačeći ga u nova čitanja.
Pokoravanje svakako nije antiislamski roman. Naprotiv, u islamu, glavni lik romana, i ujedno njegov pripovedač, nalazi izlaz. Istina, ne verske ili duhovne  prirode, sve se ovde odvija na mnogo nižem nivou.

Pripovedač se priklanja islamu iz koristoljubivih – staleških i muških razloga. Pokorava se da bi nešto dobio, i da bi pokorio. Islam vraća značaj obrazovanju (i univerzitetu na kome predaje), i u materijalnom i u simboličkom smislu. Dobija daleko više para i poštovanja nego u liberalnim i, pogotovo, neoliberalnim demokratijama.
Kao muškarac, ulazi u poredak u kome mu je žena ponovo podređena, kao biće predodređeno da u svakom pogledu ugodi muškom gospodaru. Žena mu je ponovo na raspolaganju, na izvolte, i to ne jedna već više njih, za svaku potrebu i svako zadovoljstvo posebna.
Zato Pokoravanje nije preporučljivo muškarcima. Roman je previše predusretljiv prema muškim fantazmama, što je nezdravo, i u književnosti i van nje.
Učinivši junaka i pripovedača stručnjakom za Uismansa, Uelbek pokušava da svom romanu obezbedi famoznu, od silne upotrebe već davno otrcanu intertekstualnost. Time Pokoravanje ništa ne dobija. Kao što ništa ne dobija ni gomilom opštih mesta na temu krize, dekandencije, propasti Zapada, itd... Sve smo to mnogo puta imali prilike da pročitamo, sročeno na književno daleko ubedljiviji način.
Mišel Uelbek je autor koji ume da podigne medijsku prašinu, ali ne ostavlja traga. Neinventivan u izrazu, pristupu i postupku, Uelbek ne zadire duboko, niti domaša daleko.